Demokratski izabrana vlast u Republici Hrvatskoj i Splitu, započela je 1990. godine pripreme za obranu od velikosrpske agresije. Mladen Bujas je imenovan sekretarom za obranu općine Split, a 3.10. 1990. Ivo Jelić je postavljen na čelo "Štaba teritorijalne obrane općine Split", koja je obuhvaćala i općine Solin i Kaštela. Početkom 1991., pod vodstvom generala Tomislava Biondića započinju intezivne pripreme za ustrojavanje "Zbora narodne garde". Na sastanku 28.4.1991. u vili "Dalmacija" u Splitu, general Tomislav Biondić je iznio plan o stvaranju postrojbi Zbora narodne garde na području Dalmacije. Zbog srbočetničke blokade hrvatskog sela Kijevo, sprječavanja opskrbe bolnice u Vrlici i pokolja 12 hrvatskih redarstvenika u Borovom selu, građani Splita su se pobunili i izišli na ulice 6. svibnja 1991. U kaosu i pucnjavi je smrtno stradao vojnik Saša Gešovski. 15.11. 1991. došlo je do topničkog napada na grad Split, od strane tzv. Jugoslavenske ratne moranarice, paljbom neprijateljskih brodova iz Splitskog kanala. U terorističkom napadu na grad, okupatorski brodovi su pogodili zgradu općine Split, Arheološki muzej, kompleks Gripe, Higijenski zavod, Tehničku školu, trajekte "Bartol Kašić" i "Vladimir Nazor", nekoliko stambenih objekata u staroj gradskoj jezgri te druge civilne objekte, pri čemu su poginula dva civila. Paljbu su uzvratili topnici Hrvatske ratne mornarice sa Kašjuna, Vele Straže na Šolti te Golog brda na Braču te su natjerali agresora na povlačenje. 16.11.1991. u Žitniću je sklopljeno primirje i dogovoren "Sporazum o povlačenju bivše JNA" s prostora Republike Hrvatske. Posljednji pripadnici okupatorske vojske napustili su grad Split i ratnu luku Lora, 4. siječnja 1992. godine.