Svaka osoba s JHS-om ima svoju jedinstvenu varijaciju tog stanja, i nitko ne razumije njegove značaljke bolje od same pacijentice ili pacijenta. Bol je veliki problem, ali mnoge pacijentice i pacijenti često mogu prepoznati što pogoršava i što olakšava njihove simptome. Obično je neobična fizička aktivnost okidač, te mogu prepoznati granice preko kojih mogu očekivati povećanje razine boli. To može biti povezano s promjenom posla, hobija ili brzog dobivanja na težini. U mnogim slučajevima, prilagođavanje načina života u pravom smjeru može spriječiti i olakšati bol. Samopomoć se vrlo često odnosi na preuzimanje odgovornosti za kontrolu vlastitog stanja. To zahtijeva poznavanje i razumijevanje stanja te upoznatost sa vlastitim tijelom, što samo pojedinac može imati. Također zahtijeva suradnju s zdravstvenim stručnjacima. Prema (Ferrell, 2004) istraživanja ukazuju da bi pacijenti s JHS-om mogli imati koristi od vježbovnog programa prilagođenog njihovim potrebama, što bi moglo donijeti ne samo poboljšanje simptoma, već i poboljšane osjećaje propriocepcije i možda poboljšane motoričke vještine. Nije poznato može li isto rezultirati promjenama u funkciji mišićno koštanog refleksa, ali zaslužuje pažnju u budućim istraživanjima. Sugerira se kontinuirano korištenje vježbovnog programa kod JHS-a. Vježbovni programi nisu povezani s nuspojavama koje su uobičajene kod nekih farmakoloških intervencija, a također pacijentima omogućuju da sami upravljaju svojim stanjem.