Kulturna baština predstavlja povijest naroda. DogaĎaji i način ţivota te običaji i drugi segmenti na koje je utjecao čovjek na odreĎenom području definiraju indentitet svake zajednice. Proučavanjem nasljeĎene baštine upoznajemo sebe i stvaramo sliku o svim materijalnim i nematerijalnim vrijednostima koje su posjedovali naši preci. Danas kulturu karakterizira puno više od samog učenja svog nasljeĎa. Pravilno upravljanje, valorizacija, revitalizacija, zaštita i drugi postupci omogućuju da se kulturna dobra sačuvaju i prepoznaju kao vrijednosti od iznimne vaţnosti. Na osnovi takvih atraktivnosti je i nastao kulturni turizam koji ima sve veţu vaţnost u Republici Hrvatskoj kao jedan od najznačajnijih selektivnih oblika turizma. Da bi se dugoročno i kvalitetno kulturna baština sačuvala osnovne su organizacije koje imaju za cilj očuvanje kulturnih dobara diljem svijeta od kojih je UNESCO svakoako najznačajnija organizacija. Baština koja je pod ingerencijom navedene organizacije spada u najvrijednija svjetska kulturna dostignuća. Republika Hrvatska koja je prostorno mala drţava ima iznimnu nasljeĎenu baštinu te sve više se ista prepoznaje kao potencijal budućeg turističkog razvoja. Uz pomoć EU fondova i jasnim smjernicama te projektima nadleţnih tijela vlasti u cilju kvalitetnog očuvanja i upravljanja istom napravljeni su veliki pomaci. Cilj ovog rada je upoznati se s hrvatskom kulturnom baštinom te ukazati na njenu vrijednost. Valorizacija, pravilno upravljanje i aktivno odrţavanje kulturnih dobara vrlo su bitni čimbenici koji sluţe kao uporište za stvaranje konkurentnih prednosti te ističu vaţnost baštine stvarane tijekom povijesti jer ona pokriva mnogo aspekata ţivota zajednice, kako prošlih tako i sadašnjih. Valoriziranje kulturne baštine moţe se postići na mnoge načine, a svi imaju za cilj povećanje atraktivnosti destinacije što je vaţno za razvoj u ekonomskom, turističkom, kulturnom, socijalnom i ekološkom smislu.