Spašavanje je specifiĉan pomorskopravni institut koji je uvjetovan time što su od davnina ljudi i imovina bili izloženi raznim oblicima opasnosti na moru. Akcija spašavanja usmjerena je na zaštitu ljudskih života, broda i stvari na brodu od opasnosti koja im prijeti, a koja može imati za posljedicu gubitak ljudskog života ili stvari. Prvi konstitutivan element prava spašavanja je opasnost koja mora biti stvarna i velika. Drugi konstitutivan elemenat je koristan ishod, jer se o spašavanju radi samo u situaciji kada je sam ĉin spašavanja imao koristan rezultat koji spašavatelju daje pravo na nagradu. To je izraženo naĉelom no cure no pay – bez korisnog rezultata nema ni nagrade za spašanje na kojem se temelji i sam Pomorski zakonik, MeĊunarodna konvencija o spašavanju iz 1989, kao i standardizirani tipski obrazac ugovora o spašavanju - Lyod's Standard Form of Salvage Agreement, koji se u praksi najviše upotrebljava.. Danas su u primjeni LOF 1995. i LOF 2000 sa SCOPIC klauzulom. S vremenom kako bi se potaknilo spašavatelja da pri poduzimanju akcije spašavanja djeluje u zaštiti morskog okoliša, uvodi se okoliš kao objekt spašavanja.