Definiranjem problema ovog rada zaključili smo da je problem nezaposlenosti egzistencijalni problem svakog pojedinca, njihovih obitelji te općenito stanovništva jedne države. Javlja se zbog nemogućnosti pretvaranja radne energije u proizvode i dobra nužna za pojedinčev opstanak. Nezaposlenost trajno dovodi do različitih psiholoških, socijalnih posljedica, te posljedica u društvenom kontekstu. Riješavanje problema nezaposlenosti daje najdjelotvornija riješenja. Smanjenjem stope nezaposlenosti dolazi se do najbržih i najučinkovitijih riješenja zato što se povećanjem zaposlenosti stanovništva, riješavaju ekonomski, politički i socijalni problemi na unutarnjim i međunarodnim relacijama. Hrvatska i njezino stanovništvo prošli su u prethodnom stoljeću tri društvene, socijalne i političke gospodarske krize, može se zaključiti da su trajale skoro cijelo stoljeće, Hrvatska se u 20. stoljeću nije gotovo ni jednu godinu mirno razvijala, stalno je živjela u dubokim krizama kojima ni danas nema kraja. Trenutni broj nezaposlenih u Hrvatskoj prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku je 232.327, što je zabrinjavajuća brojka. Uzme li se u obzir samo da je ostvoreno 132.350 slobodnih radnih mjesta, odnosno da je zadovoljeno samo 57% potražnje za radnim mjestima, uočljivo je da se RH suočava s velikim problemom neiskorištenog radnog potencijala. Nakon financijske krize 2008. godine broj nezaposlenih u Hrvatskoj konstantno raste. Tada je u Hrvatskoj bilo oko 236.000 nezaposlenih, dok se brojka 2014. podigla na 328.000 zaposlenih. Najveći udio u nezaposlenosti (59%) obuhvaćaju osobe sa srednjom stručnom spremom dok u dobnoj strukturu, najveću nezaposlenost imaju osobe od 50 – 54 godine. Najznačajniji rodovi zanimanja u 2016. godini su zanimanja stručnjaka i znanstvenika, zanimanja uslužnih i trgovačkih zanimanja te jednostavna zanimanja. Najveći porast broja slobodnih radnih mjesta u razdoblju od 2011. do 2016. godine zabilježen je u rodu stručnjaci i znanstvenici.