Tema ovog završnog rada je ispitivanje svjedoka u kaznenom postupku. Svjedoci i njihova uloga u kaznenim postupcima mijenjala se tijekom povijesti, a u hrvatskom procesnom pravu doživjela je esencijalne izmjene danom stupanja na snagu Novog zakona kaznenom postupku 2008.godine. Dokazi se iznose neposredno, javno, usmeno i kontradiktorno. Novi model ispitivanja svjedoka u kaznenom postupku donio je čitav niz novih pravila. Europski sud za ljudska prava te brojne direktive koje su se donijele na razini Europske unije, doprijenili su razvoju nacionalnog prava i sudske prakse u pogledu zaštite svjedoka, a i prava okrivljenika. Recentna judikatora domaćih sudova pokazuje kako naši suci prepoznaju važnost odluka koje su se donijele pred Europskim sudom za ljudska prava, no isto tako otkriva i neujednačenu sudsku praksu, osobito kada je riječ o presudama koje su se temeljile na iskazima svjedoka koje okrivljenik nije imao prilike ispitati. Ovaj rad će prikazati povijesni položaj uloge svjedoka pred nacionalnim sudovima i u poredbenom pravu. U prvom dijelu rada riječ o općenitim dokaznim radnjama te o pojmu svjedoka i njegove uloge u kaznenom postupku. Nadalje, razrađuje se ispitivanje svjedoka u međunarodnom pravu, osobito u pogledu zaštite svjedoka i okrivljenikovog prava da ispita svjedoke optužbe, te ispitivanje svjedoka u Hrvatskoj. Naposljetku, navodi se sudska praksa Europskog suda za ljudska prava.